Karaikaturista Dušan Petričić istakao je da je Albahari, uprkos svojoj bolesti, bio dovoljno jak da nesmetano misli, putuje, učestvuje na književnim večerima, razgovara sa svojom publikom i doprinosi zajednici.

Albaharijeva prijateljica Mirjana Ognjanović poručila je da je njegovo delo toliko veliko da će se genracije tek upoznavati s njim jer su njegova dela zapravo suština njegove ličnosti i ljubav koja ne prolazi.

David Albahari rođen je 15. marta 1948. godine u Peći u jevrejskoj porodici. U Zagreb je studirao englesku književnost i jezik, a 1973. godine objavljuje svoju prvu zbirku kratkih priča "Porodično vreme". U književnim krugovima postaje veoma poznat nakon svoje četvrte knjige "Opis smrti", za koju je dobio nagradu "Ivo Andrić".

Albahari 1991. godine postaje predsednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Sa porodicom se 1994. godine preselio u Kanadu, tačnije u Kalgari, gde je živeo do 2012. godine, kada se doselio u Beograd.

U Srbiji je brzo stekao status kultnog pisca, a njegove knjige prevođene su na nemački, francuski, engleski, hebrejski, albanski, mađarski, slovački, slovenački, makedonski, poljski i italijanski jezik i važio je za našeg najprevođenijeg savremenog pisca. Za mnoge knjige i autore koje je i sam prevodio, čitaoci i pisci čuli su upravo od njega.

Dobitnih je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije "Ivo Andrić", "Stanislav Vinaver", "Branko Ćopić", "NIN-ova nagrada", priznanje "Balkanika", priznanje Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu za "Mamac", međunarodna nagrada "Aleksandar Tišma" i druge. U julu 2016. godine osvojio je i prvu nagradu na festivalu "Druga priča" u Skoplju.

Albahari je bio član Srpske akademije nauka i umetnosti i Srpskog književnog društva. (kraj) vip/sv/dj