U tekstu objavljenom u časopisu Kinoteka, pod naslovom „Gluma se deli na pre I posle Branda”, rediteljka Ana Marija Rosi navodi kako je ovaj glumac „veći deo svoje karijere proveo izbegavajući holivudski establišment, ali je zaslužio njegovo trajno divljenje. Bio je pionir u onome što je na ekranu postalo poznato kao metod gluma.”

Svoj bogat glumački opus započeo je filmom Tramvaj zvani želja (1951), u režiji Elije Kazana, po tekstu čuvene drame Tenesija Vilijamsa.

Sa Kazanom Brando je snimio I film Viva Zapata! (1952), kao i Na dokovima Njujorka (1954) koji predstavlja prekretnicu u američkoj filmskoj glumi. Brando je u tom filmu izgovarao svoje replike namerno blago nerazgovetno, mrmljajući, što je doprinelo snažnijem efektu prirodnosti i realističnosti, a za ovo svoje ostvarenje nagrađen je i prvim od dva Oskara za najbolju glavnu mušku ulogu.

Nakon toga, Brando stiče ogromnu popularnost, ali sve više privlači pažnju javnosti I svojim kontroverznim istupima. Zbog toga, ali i zbog nebrige o svom izgledu, karijera mu donekle trpi, sve do poziva Frensisa Forda Kopole da tumači lik Don Vita Korleonea u filmu Kum (1972), za koji će biti nagrađen drugim Oskarom. „Kopola je govorio da Korleonea treba da igra jedan od dvojice najvećih – Lorens Olivije ili Marlon Brando: „Igrati Kuma zahtevalo je moć zvezde najvišeg reda – to je mogao da igra samo glumac takvog magnetizma, takve harizme, da je sam njegov ulazak u sobu morao biti događaj.”, navodi Ana Marija Rosi u tekstu.

Posle Kuma, Marlon Brando će igrati u kontroverznom Poslednjem tangu u Parizu (1972) Bernarda Bertolučija, kao i u Kopolinoj Apokalipsi danas (1979) gde će tumačiti lik pukovnika koji se odmetnuo od američke vojske tokom rata u Vijetnamu, što će na neki način simbolično predstavljati i Brandovu poziciju naspram holivudskog establišmenta.

Ciklus posvećen Marlonu Brandu u Jugoslovenskoj kinoteci na programu je od 14. Do 22. aprila, u sali Makavejev, u Uzun Mirkovoj 1.