Potpuno promenjen život

12:17 14. 07. 2026. FoNet | Bojana Milovanović

BEOGRAD - „Posao ličnog pratioca jednoj devojčici sa autizmom mi je u potpunosti promenio život. To je zaista nešto veliko“, kaže za FoNetov serijal Stigma studentkinja medicine Sara Mirjanić, koja je više od tri godine svakodnevna podrška jedanaestogodišnjoj devojčici.

Mirjanić objašnjava da je oduvek želela da radi sa decom, po dolasku iz Gornjeg Milanovca u Beograd, na studije medicine, preko udruženja „Evo ruka“ upoznala je majku devojčice sa autizmom koja je danas sastavni deo njenog života.

„Ljubav prema deci i želja da nekome pomognem doveli su me do ovog posla. U početku je bilo potrebno vreme da se upoznamo i prilagodimo jedna drugoj, da razumem njene potrebe i način na koji komunicira. Danas se najbolje razumemo zagrljajima i crtežima“, kaže ona.

Prema njenim rečima, devojčica dve godine nije mogla da dobije ličnog pratioca, zbog čega je njihov susret bio posebno značajan.

Mirjanić ističe da svoj posao nikada nije doživljavala samo kao obavezu. „Nisam na to gledala kao na posao, već kao na povezivanje. Krenulo je iz radoznalosti, a preraslo u ljubav. Kada dete u vama prepozna sigurnost i poverenje, shvatite koliko je taj odnos važan“, navodi ona.

Posebno pamti trenutak kada su bile u parku, a devojčica je, bežeći od psa, potrčala pravo ka njoj i čvrsto je zagrlila.

„Tada sam shvatila da me vidi kao nekoga kome veruje i kod koga je bezbedna“, kaže Mirjanić.

Objašnjava da njen posao podrazumeva boravak sa devojčicom tokom školskog dana, praćenje nastave, fizičkog vaspitanja, odlazak u kuhinju ili toalet, ali pre svega brigu o njenoj bezbednosti i podsticanje komunikacije sa vršnjacima.

„Ona je veoma funkcionalna devojčica i nije joj potrebna zdravstvena nega, ali je važno da ima podršku kako bi bezbedno učestvovala u svim školskim aktivnostima i razvijala socijalne kontakte“, kaže Mirjanić.

Iako posao nosi veliku odgovornost i zahteva stalnu pažnju, ona ističe da joj donosi veliko lično ispunjenje.

„Na kraju svakog dana osećam da sam uradila nešto dobro. Jeste naporno jer ste sve vreme odgovorni za nečiju bezbednost, ali osećaj koji ostaje je neprocenjiv“, navodi ona.

Dodaje da se na početku bavljenja ovim poslom često susretala sa nerazumevanjem okoline, jer mnogi nisu znali šta zapravo podrazumeva posao ličnog pratioca.

„Često sam čula i pitanje - šta će ti to, zar ti nije već naporno i teško u životu? “, kaže Mirjanić.

Ipak, smatra da je osećaj koji nudi ovaj posao i povezanost koja se rađa, neporocenjivi i da bi svi koji razmišljaju o ovom pozivu trebalo da mu pruže priliku.

„Potrebni su ljubav, strpljenje i želja da nekoga razumete i prihvatite. Odnos koji se izgradi sa detetom i porodicom menja život. Meni ga je promenio u svakom smislu i verujem da bi svako ko razmišlja o ovom poslu trebalo bar da pokuša“, poručuje Mirjanić. (kraj) djv/bom/dj

Share: