Greške iz najbolje namere

12:13 30. 09. 2025. FoNet | Bojana Milovanović

BEOGRAD - Nije sve tako crno, ima i gorih slučajeva - to su samo neke od stvari koje ne bi trebalo, ali ih često u najboljoj nameri izgovaramo kada je neka osoba u psihičkoj krizi, depresiji i možda joj deluje da je suicid jedini izlaz iz toga, ukazala je psiholog Katarina Stojanović Kostić iz Centra za emotivnu podršku i prevenciju samoubistva Srce.

"To ljudi često kažu iz neke najbolje namere, misleći da će čovek tada da se trgne  pa da se uporedi s nekim. Međutim, urade potpuno suprotno. Ta osoba pomisli da je niko ne razume, da taj čovek omalovažava njen problem i onda se zatvori, više nema ni potrebu da nastavi komunikaciju", objašnjava Stojanović Kostić u FoNetovom serijalu Stigma.

Ipak, ona smatra da je kada primetimo nečiju krizu pogrešno i da ćutimo, da se pravimo kao da se ništa ne dešava. Rešenje je u razgovoru, a pravo pitanje je - kako si?

"Bolje je da kažemo, da pitamo, da se ponašamo kao ljudsko biće, da pokažemo brižnost. Onda će i toj osobi da bude lakše, da vidi da je nekom stalo i da ga zanima kako se ona oseća", napominje Stojanović Kostić.

Ona navodi i da pre nego što kriza kulminira, osoba koja se oseća loše daje jasne i glasne signale koje ne treba ignorisati.

"Oni često govore: ne mogu više, preteško mi je, završiću sa svim ovim. Ima i slučajeva kada se opraštaju od najmilijih, sređuju neke stvari, ostavljaju stvari najbližima. Treba reagovati ako primetimo drastičnu promenu u ponašanju. Recimo, neko je bio povučen i sad odjednom potpuno promeni svoje ponašanje, pa je sada društven, izlazi i aktivan. Ili neko je bio aktivan, a sad se povuče", kazala je sagovornica FoNeta, ipak dodajući da svaka nagla promena ponašanja ne mora da znači razmišljanje o samoubistvu.

Ona dodaje da i u slučajevima kada je osoba pokušala samoubistvo i preživela, sledi drugačija vrsta krize koja, takođe, zahteva podršku okoline, ali i stručnjaka.

"Osoba tada može da se oseća krivom zbog toga što je uradila. Može i da se uplaši - šta će sad, kako će to da deluje na nju, na njen život, kakve posledice će da ostavi na porodicu? Kako će drugi ljudi, komšiluk, kolege na poslu, drugovi iz škole da reaguju? Da li će prijatelji da razumeju ili će da osude taj njen čin? Posebno je osetljivo ako je pokušaj samoubistva ostavio neke fizičke posledice, pa je neophodno i suočavanje sa invliditetom", navela je Stojanović Kostić.

Jedan od važnih koraka u prevazilaženju teških psihičkih kriza je i posao, a neretko se dešava da poslodavci, zbog brojnih sumnji i strahova, baš tada ne pružaju priliku.

"Poslodavac može da oseća strah, da ne zna šta da radi, možda se boji da će ta osoba da se povredi baš kada dođe kod njega na posao. To je legitimno osećanje, ne treba osuđivati nekoga zato što tako reaguje. Ipak, važno je da i taj poslodavac zna da su otvoren razgovor i iskrenost najvažniji u svakom međuljudskom odnosu, pa i u odnosu sa osobom koja je nekada bila u krizi, ali pretpostavljamo da je to na neki način prevazišla i da sada želi da ide dalje",  kazala je Stojanović Kostić.

Bilo da ste poslodavac, član porodice, prijatelj ili komšija na kojeg naletimo u prolazu - način da pomognete nekome ko se bori sa teskobama i crnim mislima je isti.

"Hajde mi da budemo podrška toj osobi, da je razumemo njene strahove, da joj mi iskreno kažemo kakvi su naši strahovi i da zajednički stvorimo tu atmosferu otvorene komunikacije. Možda je to najvažnije. Da se ne bojimo da kažemo i da se ne bojimo da pitamo", poručila je Stojanović Kostić.

 Više informacija o radu Centra za emotivnu podršku i prevenciju samoubistva Srce, dostupno je na sajtu: www.centarsrce.org. (kraj) ts/bom/dj

Share: